Условия развода

Svaki supružnik ima pravo na razvod braka ako su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se objektivno ne može ostvariti zajednica života supružnika.

Iz obrazloženja:

Pravilno je prvostepeni sud cenio izvedene dokaze i na osnovu istih utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za razvod braka.

Odredbom člana 41. Porodičnog zakona, na koju se poziva i prvostepeni sud, propisano je da svaki supružnik ima pravo na razvod braka ako su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se objektivno ne može ostvariti zajednica života supružnika.

Dužina trajanja prekida zajednice života, prema okolnostima konkretnog slučaja, upućuje na ozbiljnost i trajnost poremećenih odnosa između supružnika, te dalju nemogućnost ostvarivanja svrhe braka.

Zaključak o osnovanosti tužbenog zahteva, navodima žalbe se ne dovodi u sumnju. Ukazivanjem na nesklad bračnih odnosa, koji se ogleda u jednostranom postupanju tužilje kod odlučivanja da se zajednica života prekine, da se tuženi iseli iz objekta u kom su supružnici zajedno stanovali, a da se u stan useli tužiljina majka, ne osporavaju se razlozi prvostepene presude. Takvim žalbenim navodima potvrđuje se pravilno uverenje suda o postojanju ozbiljno i trajno poremećenih bračnih odnosa. Tuženi ne zasniva žalbene navode na tvrdnji da su bračni odnosi skladni, niti se u toku postupka izjašnjava na te okolnosti. Iz sadržine žalbenih navoda proizlaze suprotne tvrdnje, a koje ne dovode do drukčijeg zaključka o ispunjenosti uslova za razvod braka, od onog sadržanog u obrazloženju prvostepene presude.

Istrajavanje tuženog da se razvod braka sprovede sporazumno u cilju razrešavanja poremećenih odnosa bez konflikta, u konkretnom slučaju nije osnovano. Izostanak sporazuma o deobi zajedničke imovine, ukazuje na zaključak da volja za postizanjem nagodbe, među parničnim strankama nije postojala. Kod činjenice da su zajednička deca parničnih stranaka punoletna, te da je predmet ovog postupka razvod braka, nisu od značaja žalbeni navodi prema kojima tužilac ističe činjenicu da izdržava sina, koji se nalazi na školovanju. Obaveza svakog od roditelja da izdržava dete može biti predmet posebnog postupka.

(Presuda Apelacionog suda u Novom Sadu, Gž2. 265/16 od 28. 4. 2016)