Действительность рукописных завещаний

Zaveštalac koji zna da čita i piše može zaveštanje sačiniti tako što će ga svojom rukom napisati i potpisati, a za punovažnost svojeručnog zaveštanja nije nužno da se u njemu naznači datum kada je sačinjeno, ali je to poželjno.

Iz obrazloženja:

Prvostepeni sud nalazi da sačinjeno pismeno ne ispunjava zakonom propisane uslove za svojeručno zaveštanje, jer je sačinjeno od strane advokata, a pok. S. ga je samo potpisao. Apelacioni sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primenio materijalno pravo i za svoju odluku dao jasne razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud.

Članom 84. st. 1. Zakona o nasleđivanju je propisano da zaveštalac koji zna da čita i piše može zaveštanje sačiniti tako što će ga svojom rukom napisati i potpisati, a u st. 2 da za punovažnost svojeručnog zaveštanja nije nužno da se u njemu naznači datum kada je sačinjeno, ali je to poželjno. Imajući u vidu navedeno i činjenicu da je ostavilac znao da čita i piše, jer je svojeručno potpisao sporno zaveštanje, pravilan je zaključak prvostepenog suda da nije ispunjen uslov za punovažnost svojeručnog zaveštanja, jer tekst zaveštanja nije napisao svojom rukom zaveštalac, već je otkucan na kompjuteru, od strane advokata, što je na samom pismenu i naznačeno.

(Presuda Apelacionog suda u Kragujevcu, Gž. 3564/12 od 21. 12. 2012)