Частичное лишение родительских прав

Roditelj koji nesavesno vrši prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, može biti delimično lišen roditeljskog prava. Iz obrazloženja:

Odredbom čl. 82. st. 1. Porodičnog zakona propisano da roditelj koji nesavesno vrši prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava može biti delimično lišen roditeljskog prava, a čl. 6. istog zakona svako je dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta, država ima obavezu da preduzima sve potrebne mere za zaštitu deteta od zanemarivanja, fizičkog, seksualnog i emocionalnog zapostavljanja te od svake vrste eksploatacije.

Prava deteta i njihova zaštita zajemčena su normama međunarodnog i domaćeg prava. Sadržina prava deteta, s jedne strane određuje sadržinu obaveza njegovih roditelja s druge strane. Prema odredbama čl. 6, 7. i 9. Konvencije o pravima deteta , dete ima univerzalno pravo na život a s tim u vezi i pravo na opstanak i razvoj, iz čega dalje proizilazi i pravo na roditeljsko staranje. U konkretnom slučaju tuženi je kao otac sudskom odlukom delimično lišen roditeljskog prava u skladu sa odredbom čl. 82. st. 1. Porodičnog zakona, pa je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo zaključak da nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi, za njegovim potpunim lišenjem roditeljskog prava. S obzirom na izvedene dokaze, tuženi u okviru svojih mogućnosti ima emocije prema detetu i želju da bude u kontaktu sa njim, da mu na svoj način pruži ljubav i podršku, stvarajući uslove za kvalitetnijim odnosom sa njim. Činjenica da on ne obavlja kompetentno svoju funkciju, da ne ispunjava sva roditeljska prava i obaveze, ne opravdava u konkretnom slučaju potpuno lišenje roditeljskog prava, pogotovu što ih on ne zloupotrebljava.

Neosnovani su navodi tužioca u žalbi da je sav trud oca ostao na verbalnom nivou iz razloga što je prvostepeni sud tokom postupka na nesumnjiv utvrdio da tuženi kao roditelj preduzima odgovarajuće mere za poboljšanje materijalnih uslova i kvaliteta života u stambenom prostoru u kojem stanuje sa suprugom majkom maloletnog deteta, s obzirom da je u međuvremenu napravio kupatilo i da preduzima i druge aktivnosti za poboljšanje kvaliteta stanovanja za slučaj da se stvore uslovi da dete iz hraniteljskog smeštaja pređe na smeštaj kod njega odnosno kod roditelja.

Iz navedenih razloga, a imajući u vidu odnos maloletnog deteta sa ocem, koji je delimično lišen roditeljskog prava, vodeći se najboljim interesima maloletnog deteta koje iskazuje želju da se sa ocem viđa i raduje se susretima, Apelacioni sud je našao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je tužbeni zahtev tužioca odbio kao neosnovan.

(Presuda Apelacionog suda u Nišu, Gž. 342/18 od 30. 8. 2018)